Povijest i Filozofija

Mnogi ljudi vole da piju vino, a da pri tome ne poznaju njegovo podrijetlo i povijest, što predstavlja u stvari njegovu individualno jaku i duboku filozofiju svuda širom svijeta. Mnogi vjeruju da je zemlja njegovog podrijetla Grčka, a mnogi da je to Rim, ali prema naučnim tvrdnjama i arheološkim istraživanjima to nije točno.

Osnovni pisani izvor “The Oxford Companion to Wine” (Jancis Robinson, 1994) tvrdi da povijest o tradiciji vina ima korjene u plodnim dolinama južnog Kavkaza, u sadašnjoj Gruziji.

“Sjeme onog što je izgledalo kao uzgajano grožđe (koje se razlikuje u obliku od divljeg grožđa) datira oko 6000 p.n.e. u Gruziji” (Rod Phillips, 2001: A Short History of Wine. London).

Još su tada stari stanovnici južnog Kavkaza otkrili misteriozno pretvaranje divljeg grožđa u vino prilikom njegovog čuvanja u glinenim posudama, zvanim Kvevri. zakopanim u zemlji. Ova spoznaja biva kasnije tijekom stoljeća razvijena i usavršena.

Kvevri su osobita vrsta posuda za pravljenje vina. Faze proizvodnje i upotrebe su bile razvijane tijekom više od tisuću godina i Kvevri danas, na jugu Kavkaza imaju još uvijek istu važnost u procesu pravljenja vina, kao što su to imali u povijesti. Mnoge gruzijske porodice su se istrajno pridržavale svoje bogate kulture u proizvodnji vina. Mnogi imaju i posebna mjesta, iza svojih kuća, gdje su zakopavali Kvevre različitih veličina.

Kvevri otkriveni od strane gruzijskih arheologa smatraju se najboljim artefaktima od terakote. U stvari, gruzijska umjetnost pravljenja keramike ima milenijsku tradiciju. Stari artefakti odražavaju i jasno definiraju velike sposobnosti gruzijskih zanatlija, u čijim su rukama voda, glina i vatra spajani i pretvarani u enormne posude izvanredne ljepote, a odražavaju kompletnu povijest njihove stare kulture.

Poznavanje i sposobnost pravljenja vina u Gruziji su bile poznate svuda u antičkom svijetu. Mnoge antičke znamenite ličnosti, poput Apola sa Rodosa, Strabon i Prokopio iz Cezareje, spominjali su u svojim djelima Transkavkaz i osobito područje Gruzije kao zemlju gdje su postojale prve poznate vrste uzgajanog grožđa. Stoga, odavde se vino i tradicionalni način pravljenja vina u kvevrima raširio u Mezopotamiju, Egipt, Grčku i u ostatak svijeta. Posude slične kvevrima su nađeni i u rimskoj imperiji, gdje su se zvali “Dolium”, u Grčkoj “Pithos” i u Španjolskoj “Tinaja”. Čak i termin vino izgleda da potiče od gruzijskog “Gwino” (“Vin”; “Wein”; “Vine”; “Vino” …)

Posebna strast gruzijaca prema vinu, nije slučajna, naime, bila je izuzetno potstaknuta u IV st prije Krista sa širenjem Kršćanstva u gruziju od strane sv Nino iz Cappadocia-e (Konstantinopolj). Ona je prosvjetlila Gruziju pravoslavljem i svojim križevima napravljenim od vinove loze, vezane njenom kosom. Većina crkava još uvijek čuva dekoracije sa ornamentima od vinove loze. Tako da križ i vinova loza imaju posebno mjesto u psihi gruzijaca.

Iako imamo najstariju kulturu pravljenja vina u svijetu, moderna vremena nisu bila naklonjenja tradicionalnom gruzijskom vinu. Ako je u prošlosti prosječni zemljoradnik sa velikom pažnjom njegovao svoje grožđe, ova situacija se radikalno promjenila u sovjetskim vremenima. Sa strogim sovjetskim pravilima, sektor gruzijskog vina nije mogao više da bude fokusiran na tradicionalne metode pravljenja vina, već je postao industrijalizirana masovna proizvodnja tako degradirajuća da je izbrisala iz svijesti ljudi potrebu za jednom jakom kulturom. Za ogromno rusko tržište više se pažnje posvećivalo masovnoj proizvodnji nego kvaliteti. Ali pošto ništa nije vječno, sa padom Sovjetskog saveza gruzijansko vino je povratilo svoju vrijednost i razvilo se još više na osnovu iskustva prenošenog zlatnim rukama starosjedilaca.

Danas opet vino ima centralno mjesto u životu svakog gruzijsca i uopće gruzijske tradicije. Moguće je još uvijek naći mnoge zemljoradnike u raznim vinarskim regionima Gruzije kako proizvode svoje vino i izuzetno uživaju kad vide kako ga gosti probaju.

Mnogi proizvođači vina van Gruzije nemaju pojma o postojanju kvevra i o tradicionalnom načinu pravljenja vina, samo oni koji su počeli da traže začetke nastajanja vina našli su stari metod pravljenja vina u Gruziji. I oni su postali svjesni prednosti ove metode, a kvevri su počeli da mjenjaju njihovu filozofiju pravljenja vina.

Nije tajna: njihova vina su tako dobra da iz godine u godinu dobijaju najbolje nagrade. Npr, jedan proizvođač vina u italijanskoj pokrajini Friuli Venezia Giulia je dobio najveću moguću nagradu “TRE BICCHIERI” nel Gambero rosso – vini d’Italia. Štoviše, 2007 je izabran za najboljeg proizvođača vina godine u Italiji od strane te iste institucije.

Ovo dokazuje kako ove tradicije imaju veliki značaj i u modernom svijetu i to čini izuzetno značajnim naš rad na očuvanju umjetnosti kvevrija kao dio tradicionalne gruzijske metode pravljenja vina.